Uvod
Svjetlost
Difrakcija
Polarizacija
Literatura

2.SVJETLOST-elektromagnetsno zračenje

Elektromagnetsko zračenje možemo predočiti kao roj čestica koje se nazivaju fotoni. Svaki foton nosi određenu količinu energije. Cjelokupni raspon zračenja koje nastaje u svemiru nazivamo elektromagnetski spektar.

Vrste elektromagnetskog zračenja:

Elektromagnetska zračenja uzajamno se razlikuju jedino frekvencijom. Svjetlost nastaje kada se električni naboj kreće u elektromagnetskom polju. Atom šalje svjetlost kada je neki od njegovih elektrona potaknut dodatnom energijom izvora.
Zračenje pobuđenih elektrona predočavamo talasom. Svjetlost manje energije ima manju učestalost ili frekvenciju, ali veću talasnu dužinu, dok ona sa više energije ima veću učestalost ili frekvenciju ali manju talasnu dužinu.
Talasna dužina=brzina svjetlosti/frekvencija.Brzina svjetlosti, kao i svih ostalih elektromagnetskih talasa, iznosi 299743 km/s.

2.1 Boja

Ljudsko oko reagira samo na vrlo ograničeni raspon talasnih dužina, na vidljivu svjetlost.
Međutim, ono odlično raspoznaje i vrlo male razlike unutar tog raspona. Te male razlike nazivamo boje. Boje su dakle male frekvencijske razlike u području vidljive svjetlosti. Najkraću talasnu dužinu imaju ljubičasta i plava svjetlost, a najdužu crvena svjetlost.
Spektar vidljivog zračenja čine:

Bijela svjetlost sastavljena je od kontinuiranog niza svih boja vidljivog spektra. U praksi pod bojom nekog tijela možemo smatrati boju koje tijelo reflektira kada je osvjetljeno bijelom svjetlošću, tj. tijelo će biti obojeno nekom bojom ako mu površina apsorbira bijelu svjetlost samo na određenom talasnom području.
Boja dakle ovisi o frekvenciji reflektiranog zračenja. Bijela površina je ona koja u jednakoj mjeri reflektira sva talasna područja bijele svjetlosti. Crna površina je ona koja u potpunosti apsorbira bijelu svjetlost. Mi gledamo vidljivu svjetlost iz dva razloga. Prvi je taj što je zrak proziran na vidljivu svjetlost, za razliku od drugih tvari pa tako svjetlost prolazi kroz atmosferu do nas.
Drugi razlog je taj što sunce isijava najviše energije upravo u vidljivom dijelu spektra. Vrlo vruća zvijezda emitira većinu svjetlosti u ultraljubičastom području. Vrlo hladna zvijezda većinu emitira u infracrvenom.
Sunce, po mnogome prosječna zvijezda emitira većinu energije u vidljivom dijelu spektra. Sve boje koje vidimo na Zemlji i negdje drugo su samo pitanje koje se talasne dužine sunčeve svjetlosti najbolje reflektiraju.

2.2. Izvori svjetlosti

Svjetlosni izvori su tijela koja stvaraju svjetlost. Razlikujemo prirodne (npr.zvijezde) i umjetne (npr. žarulje) svjetlosne izvore. Svjetlost se od izvora na sve strane rasprostire pravolinijski.
Pravci po kojima se rasprostire svjetlost nazivaju se svjetlosne zrake. Dio prostora iza nekog tijela nasuprot svjetlosnom izvoru u koji ne dolazi neposredna svjetlost izvora naziva se sjena. Odbijanje svjetlosti naziva se refleksija, a lom svjetlosti refrakcija.
Razlaganje bijele svjetlosti u boje naziva se disperzija.

2.3. Dopplerov efekat

Dopplerov efekat je promjena posmatranetalasne dužine talasa zbog međusobnog približavanja ili udaljavanja izvora talasa i posmatrača. Talasne dužine linija povećavaju se (pomiču prema crvenom području spektra) kada se izvor udaljava,
a smanjuju se (pomiču prema plavom području spektra) kada se izvor približava posmatraču.

Stranica je namjenjena za Internet Explorer!