Hromatska aberacija nastaje zbog toga što se svjetlost
različite valne dužine prolaskom kroz optički proziran medij
lomi pod različitim uglovima, odnosno različite boje svjetlosti
imaju različite indekse loma. Najlakše se prelama
ljubičasta, a najteže crvena. Ovo se obično može primjetiti na
prijelazu iz tamnije boje u svjetliju, tj. po ivicama nekog
objekta se vide crvena sa jedne strane i plava sa druge. Na taj način nastaje i spektar kad
se svjetlost lomi kroz prizmu, odnosno duga kad se svjetlost
lomi na kapljicama vode.
Postoje dvije različite hromatske aberacije: longitudinalna i
transverzalna.
Hromatska aberacija se izbegava smanjenjem otvora bledne
prilikom fotografisanja, a time ujedno dobijamo i vecu dubinsku
oštrinu, ali ekspozicija je duža, pa nekada smo prisiljeni
koristiti stativ za fotoaparat. Na zoom objektivima hromatska
aberacija je neizbježna pojava. Zoom objektiv se pravi uz niz
kompromisa i idealan ne postoji. Fixni objektivi (barem
profesionalni) nemaju hromatsku aberaciju, a svi zoom-ovi imaju
bar neku pogotovo na obodima fotografije. Međutim, ona nije
toliko izražena i moze se vidjeti samo na velikim uvećanjima
fotografija. Naravno, pravilo je što bolji (skuplji) objektiv,
manja hromatska. aberacija.
Jednostavan način na koji je moguće ukloniti kromatsku aberaciju
objektiva je simetričan dizajn. Takav dizajn ima dvije jednake
grupe leća postavljene simetrično u odnosu na dijafragmu zaslona
objektiva pa se kromatske aberacije jedne grupe poništavaju u
drugoj grupi, jer imaju suprotan učinak. No takvi objektivi ne
mogu imati promjenjivu žarišnu duljinu, a imaju i ograničenu
svjetlosnu jačinu pa se takav dizajn danas više gotovo i ne
koristi