 |
Digitalni aparati i
video kamere
Digitalne video kamere umjesto na klasični film, sliku "hvataju" na specijalizirani mikročip tipa CMOS ili 3 CCD (tri CCD čipa od kojih svaki obrađuje jednu od tri osnovne boje) ili jeftinije alternativne vrste. Mikročip digitalizira na njega projiciranu sliku, tj. definira horizontalnu i vertikalnu poziciju svake točkice slike (piksela), nijansu boje i intenzitet osvjetljenosti, te takav set podataka za čitavu sličicu pohranjuje na medij koji koristi kamera (magnetnu traku, DVD minidisk i dr.). Za jednu sekundu video snimka, prema video standardima potrebno je snimiti 25 sličica (engleski "Frame"), da bi se u snimku dobili koliko-toliko prirodni pokreti bez "poskakivanja". Unosom digitalne tehnike, odnosno elektroničke obrade ulaznih parametara važnih za snimanje (kao osvijetljenost objekta, i dr.) i automatizacije rutinskih radnji (automatsko uoštravanje na objekt u "ciljniku", automatsko podešavanje otvora objektiva prema promjeni osvjetljenosti objekta, automatsko "podešavanje bijele boje" pri prirodnoj ili raznim vrstama umjetne rasvjete), automatsko snimanje zvuka snimljenog ugrađenim ili dodatnim priključenim mikrofonom i dr.), oslobađa korisnika od manuelnog obavljanja tih radnji, omogućujući mu da se posveti kreativnom dijelu snimanja. Time snimanje postaje dostupno baš svakome, uz minimalno priučavanje, pa kod npr. osnovnih amaterskih kamera svodi se često na pritisak na isto dugme za početak i završetak video-sekvence. Uz to, uporaba elektronike unutar kamere, omogućuje i čitav niz naprednih funkcija koje su kod klasičnih filmskih kamera bile nezamislive (npr. automatsko pretapanje iz jedne sekvence u drugu izabranim načinom pretapanja, i dr.). Video kamere možemo podijeliti po: - klasi amaterske - rezoluciji:
normalna rezolucija - vrsti korištenog medija
mini DV magnetske trake - Video formati Codec
|
 |