Historija specijalnih efekata u filmu
Brz razvoj računarske garfike imao je veliki uticaj na filmsku industriju, industriju računarskih igara, ali I u rajitekturi, za realistično osjenčavanje građevina iz nacrta. Ipak, najveći procvat ova tehnologija je doživjela na filmu. Zadnjih deset godina svjedoci smo čitave serije blockbuster naslova, punih najrazličitijih specijalnih efekata, koji su obrili sve zakone o tome šta je moguće učiniti sa 3d grafikom.
Sve je počelo davne 1989. Godine, kada se u Jim Cameronovom SF djelu The Abyss pojavila podmorska zmija, koja je bila računarski animirana figura. Novootkrivenu metodu pravljenja specijalnih efekata uskoro su počeli primjenjivati I drugi čuveni režiseri (George Lukas I Steven Spilberg..). sjetimo se samo Terminatora 2 I Jurassic Parka. Njihovim dolaskom ljudi u ovoj branši počeli su veliki dio posla prebacivati na zaslone monitora. Naravno, efekti u ovim filmovima nisu rađeni na klasičnim računarima, već užasno skupim SGI grafičkim radnim stanicama sa specifičnim softverom (Softimage, Prims, Renderman I drugi), koji je bio jako zahtjevan. Kraj njihovoj vladavini donio je Intel, predstavljanjem prvih Pentium procesora. Oni su ponudili dovoljno snage da se procesorsk zahtjevni 3d poslovi mogu obavljati I na jeftinijim PC računarima. Time je počela tranzicija 3d-a na desktop računare, koje većina danas ima na svom stolu, što je mnoge dovelo do toga da se iskušaju na novom terenu, a rezultat su programi kao: 3d studio max, autodesk maya, lightwave, I drugi.
Ovaj clip pokazuje razvoj filma i specijalnih efekata kroz 100 godina
Historijski razvoj računarske grafike možete pogledati ovdje.
| film_brochure |
| the_new_art_of_virtual_moviemaking_-_autodesk_whitepaper |