Motivacija
Zašto razdijeliti kontrast ako je to uvijek kompromis? Kako aktualne scene sadrže veliki opseg svjetlosti (dinamički opseg) nego što možemo stvoriti na papiru, neko uvijek mora sažeti tonalni opseg kako bi to odštampao na papiru. Krivulje nam pomažu da bolje iskoristimo ograničeni dinamički opseg. Kontrast srednjih boja je opažajno važniji, pa tako sjene i osvjetljenje obično završavaju noseći mnoštvo ovog tonalnog sažimanja. Većina filmova i snimaka na tan način koriste nešto što je slično S-krivulji da bi održali kontrast srednjih boja. Pomjerite mišom preko slike (desno) kako bi vidjeli na koji način S-krivulja može ppomoći da održimo kontrast srednjih boja, i primijetite njenu sličnost sa trenutnom filmskom krivuljom (ispod). Svaka jedinstvena filmska oznaka se prije svega definiše svojom tonalnom krivuljom.
Dalje, dok naša kameta (savršeno) utvrđuje određenu količinu fotona koji udaraju svaki piksel, naše oči/mozak u stvari primjenjuje tonalnu krivulju njih samih da bi postigle najveću vizuelnu osjetljivost iznad najvećeg opsega svjetla. Na taj način kamera mora primijeniti sopstvenu tonalnu krivulju prema RAW file format da bi održala tačnost. Na vrhu svega ovoga, svaki tip digitalnog senzora ima sopstvenu tonalnu krivulju, pa čak PC/Mac računari primijenjuju različitu tonalnu krivulju kada prikazuju slilke (gamma).