Low key i high key

Fotografije na kojima prevladavaju svijetli ili tamni tonovi pripadaju u posebne kategorije.

Za tehnički korektnu fotografiju smatra se da ima kompletan raspon tonova od potpunih bjelina do neprozirnih crnina. Većina fotografa trudi se pokriti cijeli raspon tonova kako bi postigli što prirodniji dojam na fotografiji. Ako je scena koju fotografiramo sastavljena od malog broja tonova (ima mali dinamički raspon), ona na fotografiji djeluje sumorno i turobno pa se u procesu snimanja i postprodukcije koriste razni načini povećanja dinamičkog raspona.

Naravno ako želimo da fotografija ostavlja tjeskoban dojam onda je fotografiramo bez takvih intervencija ili čak smanjujemo broj tonova na konačnom uratku. Ukoliko pak scena koju fotografiramo ima izuzetno veliki dinamički raspon primjenjuju se tehnike snimanja koje mogu takav raspon komprimirati tako da na fotografiji ne bude preveliki udio spaljenih bjelina i jalovih crnina. U klasičnoj crno bijeloj fotografiji za ovakve korekcije koristi se Sustav zona, kod fotografije u boji rađene na filmu korekcije se apliciraju push-pull sistemom, dok se kod digitalne fotografije radi tonemapping, HDR ili višestruko snimanje s raznim postavkama ekspozicije te naknadna kombinacija snimljenih fotografija u jednu sliku.

Postoje i drugačije fotografije, fotografije na kojima prevladavaju svijetli ili tamni tonovi, u većem djelu slike kontrast je reduciran, a raspon tonova ograničen. To ne znači da nema krajnje suprotnih tonaliteta, oni su gotovo uvijek potrebni jer će se inače fotografija percipirati kao monotono sivilo. Potreba za lokalnim kontrastom upravo je kod takve fotografije maksimalno izražena, no taj je lokalni kontrast ograničen na ključne dijelove slike u kojima djeluje kao protuteža uravnoteženom ostatku. Fotografije tog tipa zovu se low key ako na njima prevladavaju tamni tonovi, odnosno high key ako na njima prevladavaju svijetli tonovi.

   Low key

Fotografija snimljena ovom tehnikom većim djelom sadrži tamne tonove. Low key efektu doprinose izgled objekta i ekspozicija, ali ponajviše rasvjeta. Tamni objekt u tamnom okruženju neće nužno dati low key fotografiju ako osvjetljenje scene nije adekvatno postavljeno ili ako je ekspozicija krivo odabrana. Raspon tonova na ispravno snimljenoj low key fotografiji kreće se od srednjeg do krajnje tamnog dijela sivog klina s manjim područjima svijetlih tonova okruženih tamom i sjenama, a mogući su i sekundarni svjetlosni akcenti na područjima koja su važna, ali od manjeg značenja nego što su to primarna područja. Low key fotografija doima se teškom, misterioznom, mračnom, atmosferičnom, sumornom.

   High key

Fotografija koja većim djelom sadrži svijetle tonove. Za razliku od low key fotografije gdje je osvjetljenje ključan čimbenik u postizanju efekta, kod high key fotografije to je uglavnom izgled objekta koji treba biti u rasponu svijetlih tonova. High key fotografija djeluje čisto, delikatno, lagano, optimistično, pozitivno. Na histogramu takva fotografija mora imati veći dio tonova na desnoj strani, između srednje (sive) oznake i krajnje desne (bijele) oznake koja označava potpuno bijeli ton.