Interlace, deinterlace

Prikaz sa preplitanjem i snalaženje HDTV uređaja sa prikazom sadržaja se često zanemaruje u prikazima. Kod standardne televizije slika se zaista iscrtava "u dva poteza" (fields): najprije neparne linije, pa onda parne. Problemi, kao i uvijek, treba da se diskutuju u odnosu na primjenu i afinitete. Najprije se podijelimo na ljubitelje filma i ljubitelje sporta.

Ljubitelji filma vole kino i veliki ekran kupuju najprije zbog toga da bi se osjećali kao u kinu. Filmovi su snimani filmskom kamerom koja odvajkada radi sa 24 slike u sekundi. Kod europske televizije koja radi na 25/50 Hz, svaka slika iz filma je vještački podjeljena na dvije poluslike, pa se praktično isti sadržaj ponovi dva puta. Zato su filmovi na europskim televizijama neznatno ubrzani (za oko 4,1%), što su europski posmatrači odavno prestali da primjećuju (kao i mnoge druge stvari). Problem "telekiniranja", kako se stručno naziva prebacivanje sa filma u video zapis, zapravo je mnogo veći za američke posmatrače i NTSC standard, u kome se slika prikazuje u režimu 30/60 Hz. Zbog toga su izmišljeni razne komplikovane metode da se 24 slike prebace na 60 slika u sekundi poput pull-down 3:2 algoritma. Ovaj nerazumljivi izraz zaista ne morate ni da pamtite jer teško da ćete u Europi ikada naići na problem, ali činjenica je da se na TV-u svaka filmska slika faktički prikaže dva puta što prouzrokuje da se kod brzih scena ponekada primjeti to "poskakivanje" koje se naziva judder.

Ljubitelji sporta prate programe i prenose snimljene video kamerom koja također snima isprepleteno, pa se ne prikazuje ista slika dva puta - u drugom prolazu, kamera zabilježi drugi položaj igrača ili lopte. Ukratko, ako ste ljubitelj sporta, čak vam neće ni prijati da gledate sportske sadržaje u progressive modu, jer će slika biti sastavljena od dvije slike - jedne koja je snimljena nešto ranije i druge koja je snimljena nešto kasnije. Dakako, režiseri sportskih prenosa uvek misle na kadriranje, ali može se desiti da ponekad vidite "duplu" sliku.

Ovo pitanje je donekle povezano i sa činjenicom da se pojavljuje sve više HDTV uređaja koji podržavaju 100 Hz, što znači da oni po definiciji svaku sliku ponove po dva puta. Kod filma, to znači da će sliku ponoviti čak četiri puta pre nego što pređu na sledeću i samim tim izraženiji judder efekat, a kod sporta to znači da ćete pored "duple slike" videti i judder efekat zbog ponavljanja slika.

Sa druge strane, frekvencija osvježavanja od 100 Hz daleko manje zamara oči, pa vam ostaju samo dva rješenja. Najbolje je da vaš HD priključite na Media Center računar koji ima znatno savršenije deinterlace algoritme i "goniće" vaš displej najvećom mogućom frekvencijom, a drugo rešenje je da sačekate HDTV uređaje na 100 Hz koji će imati neku vrstu motion compensation mehanizma (kakav imaju sve današnje grafičke kartice) i koji će eliminisati judder efekat koji nastaje usled nesklada brzine sadržaja i brzine kojom se sadržaj prikazuje. Ne sumnjamo da će se takvi 100 Hz HDTV uređaji pojaviti - samo je pitanje vremena. Kao privremeno rješenje, neki proizvođači nude umetanje crnih ekrana umesto višestrukog ponavljanja slike, što pomaže pri gledanju filmova, ali ne i kod ostalih sadržaja.