Tehnologija 3D printanja razvijena je na MIT-u (Massachusetts Institute of Technology) i relativno je mlada grana brze izrade prototipova. Prvi 3D printer proizveden je 1988. godine, a prvi color 3D printer je proizveden 2000. godine. Krajem 2005. godine predstavljen je High Definition 3D printer (HD3DP), a sredinom 2006. godine predstavljen High Definition 3D printer u Zagrebu, Infodata. 3D printeri su jako funkcionalni i imaju širok spektar korištenja, ali su u jednu ruku i kompleksni. 3D printanjem se postiže brza izrada gotovih proizvoda. Ovim uređajima moguće je na osnovu neke dvodimenzionalne digitalne reprezentacije modela ili nekog objekta, stvoriti trodimenzionalnu reprezentaciju, fizički izgled, koji je svakako opipljiv i stvaran. Te dvodimenzionalne reprezentacije se obično prave u CAD ( Computer Aided Design) alatima. U početku 3D printeri su bili u malim uredima i služili su za brizganje voska, fotopolimera, veziva, itd. Značaj 3D printera je velik, ogleda se u tome da se pomoću 3D printera izrađuju prototipovi dijelova predmeta u vrlo kratkom periodu, pomoću kojih se vrši testiranje njegove funkcionalnosti sa drugim dijelovima, testiranje njegovog oblika, da li proizvod odgovara potrošačima i da li će ispuniti očekivanja. Mnogi naučnici, stručnjaci smatraju da će u budućnosti 3D printeri imati veliku ulogu u našem kućanstvu, vršit će se printanje igračaka, kućanski aparata, dijelova za automobile itd. Međutim, sad za sad su skupi, te se stoga manje i upotrebljavaju, ali nude visok nivo preciznosti izrade modela.
Značaj 3D printera je u tome što njihovom upotrebom smanjujemo troškove na skupim greškama dizajniranja, ostvaruje se bolja i brža komunikacija sa kupcima, izgrađuju se 3D modeli bez otpada što svakako smanjuje troškove proizvodnje.