| ||
|
 |
 |
 |
 |
 |
| 3D televizija je posljednja revolucija u kućnoj zabavi koja je stigla u dnevne sobe širom svijeta, stvarajući živopisnije i atraktivnije video materijale bliže stvarnosti. Ovo nije prvi susret potrošača s 3D prikazom slike, ona je bila dostupna mnogo prije u raznim oblicima, a već je neko vrijeme moguće gledati dokumentarne filmove, holivudske hitove, koncerte i nogomentne utakmice u kinima opremljenima potrebnom 3D opremom. Razvoj 3D su podržali najveći proizvođači televizora, Sony, Philips, LG, Samsung i Panasonic, a posljednja dva su prva ponudila tržištu 3D televizore potrebne za gledanje 3D sadržaja. Cilj ovog rada je objasniti i predstaviti način na koji 3D displeji funkcionisu kao i predstaviti vrste 3D prikaza.  3D televizori (skraćeno 3D TV) u najkraćem koriste novu tehnologiju prikaza koja omogućava brzo osvježavanje ekrana kako bi oba oka dobila dovoljan broj informacija za fluidan prikaz slike čiji elementi mogu izlaziti iz ekrana, no isto tako nude veću dubinu u odnosu na konvencionalne 2D televizore. Snimaju li se svi filmovi u 3D tehnici?Ne, većina filmova se snima klasičnim 2D kamerama, te se u postprodukciji može dodati 3D efekt uz pomoć računarske tehnologije. Proces uključuje definiranje lokacije u prostoru svakog objekta na svim okvirima slike tokom trajanja filma, što kao krajnji rezultat omogućava trodimenzionalni prikaz video materijala. Produkcijske kuće koje posjeduju dovoljno novaca i opremu filmove snimaju specijalnim 3D kamerama i time dobijaju originalan 3D prikaz koji nije u tolikoj mjeri računarski obrađen. Primjer filma snimanom 3D kamerama jest Cameronov Avatar, te nadolazeći Bayev Transformers3. Kod animiranih filmova proces pretvaranja u 3D je jednostavniji zbog same prirode materijala koji je u potpunosti digitalan i izrađen na računaru, što je i razlog zbog kojeg su gotovo svi izdani 3D Blu-ray filmovi oni animirani. Pretvaranje 2D sadržaja u 3D (i obrnuto) – je li moguće?Moguće je u oba smjera zahvaljujući ugrađenim algoritmima u 3D televizore pomoću kojih se 2D sadržaj može pretvoriti u 3D. Iako 2D sadržaji dobijaju na dubini i boljem osjećaju prostora, efekat nije toliko vjerodostojan i kvalitetan kao u slučaju originalnog 3D materijala. Vrlo dobra usporedba je diskretni 5.1 zvučni zapis u odnosu na stereo pretvoren putem Dolby Pro-Logic ili DTS: Neo algoritma u višekanalni zvuk – koliko god da je algoritam dobar, prostornost nikada neće biti onako dobra kao kada svaki zvučnik dobiva svoj tačno definisan zvučni signal. 
3D televizori također mogu bez gubitka na kvaliteti prikazati standardni 2D materijal. Zahvaljujući većim frekvencijama osježavanja, kod LCD zaslona rezultat je glatka 2D slika bez titranja i značajnijih zamućenja.
|