3D DISPLEJI - Seminarski rad

3D naočale – jesu li nužne?

3D televizori dostupni na tržištu koriste aktivne 3D naočale koje umjesto leća od stakla koriste dva LCD ekrana koji naizmjenično blokiraju sliku za jedno pa za drugo oko, u sinhronizaciji s prikazom slike na ekranu kako bi stvorile efekt stereoskopije. Aktivne 3D naočale (3D active shutter glasses) za svoj rad zahtijevaju napajanje, a koje može biti bilo putem žičanog kontakta ili integrisanih baterija. Unatoč svojem modernom izgledu, 3D aktivne naočale mnogi smatraju glomaznima, nepraktičnima i jednostavno nepotrebnima za gledanje 3D programa. Međutim, dostupna tehnologija autostereoskopije, a koja ne zahtijeva upotrebu naočala za stvaranje 3D prikaza, još uvijek obiluje nedostacima i nije za masovnu primjenu.

3D naočale različitih proizvođača  – jesu li kompatibilne?

Svaki proizvođač 3D televizora koristi malo drugačiju tehnologiju prikaza u odnosu na ostale, stoga su 3D naočale primjenjive isključivo za kompatibilan model deklarisan od strane proizvođača. U proljeće 2010. se pojavila vijest kako su Samsung-ove 3D naočale kompatibilne s Panasonic 3D televizorima ukoliko se nose naopako (izvor: Gizmodo). Također, postoji niz pokušaja da se 3D naočale standardiziraju kako bi jednostavnost korištenja porasla, a cijene postale još pristupačnije (Monster 3D Vision Max ili ATi).

Osim aktivnih postoje i tzv. pasivne naočale, i to sa:

- linearno polariziranim filterom

- kružno polariziranim filterom

- infitec naočale, te

- naočale sa crveno-cijan filterima - ovdje postoji više vrsta načina prikaza slike pomoću kombinacije crveno-cijan filtera.

Jedna od novijih metoda je anachrome metoda koja omogućava da slika izgleda prilično normalno za prikaz u 2D tehnologiji - na webu ili u novinama, dok ako gledamo sliku pomoću naočala dobijamo 3D sliku.