aACs

AACS (eng. Advanced Access Content System ) predstavlja standard objavljen 2005. godine koji definiše distribuciju sadržaja, upravljanje pravima njihovog korištenja te onemogućavanje neovlaštenog kopiranja sadržaja pohranjenih na optičkim medijima nove generacije (HD DVD i Blu-ray diskovima).

AACS je napredniji kriptografski sistem zaštite od CSS-a, i samim tim pruža veći stepen zaštite od napada. Bez obzira na to mnogi su predviđali da će AACS zadesiti ista sudbina kao i CSS, aludirajući na programski alat DeCES. Privremene specifikacije, objavljene 2005. god. koje nisu sadržavale neke funkcije poput vođenog umnožavanja i audio vodenih žigova, počele su se primjenjivati 2006. godine na HD DVD i Blu-ray diskove. Završne specifikacije su objavljene 2009. godine,  iako se njihovo unapređivanje vrši i dan danas. AACS sistem je zasnovan na enkripciji koja se provodi pomoću jednog ili više ključeva naslova koji se generiraju na osnovu kombinacije medijskog ključa i nekih drugih vrijednosti kao što su ID medija ili vrijednosti jednosmjerne funkcije nad pravima korištenja digitalnog sadržaja.

AACS sistem omogućava vlasniku licence u slučaju zloupotrebe opoziv skupa dekripcijskih ključeva svakog pojedinačnog uređaja za reprodukciju. Ovo je bitno, jer ukoliko se desi da neko probije zaštitu nekog uređaja za reprodukciju i objavi njegove ključeve, organizacija AACS LA (eng. AACS Licensing Administrator), koja se bavi upravljanjem licencama onemogućit će reprodukciju budućih video sadržaja na tom uređaju. AACS sistem je razvijen do te mjere da ukoliko se ne objavi razotkriveni skup ključeva nego samo dekriptirani sadržaji, on opet može da identifikuje o kojem je uređaju riječ. To je moguće jer ACSS pored enkripcije za zaštitu koristi i vodene žigove koji se ugrađuju u video sadržaje na više mjesta. Analizom piratiziranog videa ili njegovog dijela, uočava se prisutnosti vodenog žiga i otkriva o kojem je uređaju riječ  te se vrši njegov opoziv.

Sistem zaštite unaprijed pohranjenim podataka AACS standardom.

Osnovni pojmovi koji se koriste u opisu postupka kriptovanja i dekriptovanja AACS standardom.

• ključ naslova je tajni ključ koji se generira nasumično u sistemu za šifriranje i jedinstven je za svaki naslov (video sadržaj).
• identifikator diska je 128-bitni ključ koji se generira nasumično, a moguće ga je pročitati samo uz kriptografski certifikat dobijen od AACS LA. Prvenstvena namjena ID diska je sprečavanje kopiranje video sadržaja metodom bit po bit.
• ključ medija je dužine 128 bita, a isporučuje ga AACS LA (organizacija zadužena za distribuciju pojedinih ključeva)
• jedinstveni ključ diska se izračunava iz ključa medija i identifikatora diska, a koristi se za šifriranje naslovnog ključa.
• AES (eng. Advanced Encryption Standard) predstavlja algoritam šifriranja i dešifriranja koji se koristi u AACS-u
• AES-G je jednosmjerna funkcija koja na ulazu ima dva 128-bitna ključa a na izlazu ima jedan 128-bitni ključ.
• Ključ uređaja se koriste kao roditeljski ključ kojim se kriptira blok ključeva medija.

Blok ključeva medija distribuira AACS LA , a sadrži listu čitača i listu računara koji ne posjeduju odobrenje za pristup zaštićenom sadržaju. Blok ključeva medija je kriptiran u diferencijalnom stablu podskupova roditeljskim ključem uređaja. To znači da je pomoću svakog ključa moguće pronaći bilo koji drugi ključ stabla, osim njegova roditeljskog ključa, što omogućava opoziv pojedinih uređaja za reprodukciju.Vlasnik naslova (video sadržaja) isporučuje svoj sadržaj ovlaštenom distributeru. Za dati naslov se generira nasumično 128-bitni naslovni ključ kojim se kriptira video sadržaj koristeći AES algoritam. Za dati naslov AACS LA dodjeljuje blok medijskih ključeva i tajni ključ medija. Šifrirani ključevi medija uključuju se u blok medijskih ključeva. Nakon ovoga nasumično se generira ID diska za dobiveni video sadržaj. Na osnovu ID diska i ranije dobijenog medijskog ključa izračunava se jedinstveni ključ diska AES-G algoritmom. Jedinstveni ključ diska služi kao ključ kojim se kriptira naslovni ključ koristeći AES algoritam. Nakon toga se blok medijskih ključeva, identifikator diska, kriptiran naslovni ključ i video sadržaj zapisuju na disk. Identifikator diska se zapisuje na posebno predviđeno mjesto na optičkom mediju koje se naziva „burst cut area“.

sl.26 - shema dekriptiranja po ACSS standardu.

Dekriptiranje kriptiranog sadržaja moguće je samo na uređaju za reprodukciju koji ima odobrenje od AACS LA. To znači da među ključevima uređaja za reprodukciju postoji ključ kojim se dekriptirati blok ključeva medija kako bi se dobio ključ medija.
Uređaj za reprodukciju sadržaja na osnovu dekriptiranog ključa medija i pročitanog identifikatora diska, upotrebom AES - G algoritma izračunava jedinstveni ključ diska. Nakon što se izračuna jedinstveni ključ diska, preko njega je moguće dešifrirati naslovni ključ. I na kraju ključem naslova se dekriptira sadržaj koji je pohranjen na optičkom mediju po AACS standardu, što omogućuje njegovu reprodukciju.

Probijanje AACS

Ni AACS nije prošao ništa bolje u odnosu na svog prethodnika CSS. U novembru 2006.god otkriveni su ključevi koji se koriste za kriptiranje i dekriptiranje svih do tada objavljenih naslova. Napad je izveden analizom memorijskog prostora aplikacija i hardvera za reprodukciju (npr. Win DVD). To je omogućeno zahvaljujući programima popularno nazvanim „debager“ (eng. debugger), koji imaju mogućnost pregleda memorijskog prostora dok reproducira digitalni sadržaj. Otkrivanjem ključa naslova omogućava se kriptiranje i dekriptiranje digitalnih sadržaja zaobilazeći AACS zaštitu. Isto tako su otkriveni na isti način i ključevi obrade pa čak i privatni ključevi računara (eng. Host Private Keys) koji se koriste za autentifikaciju između računara i uređaja za reprodukciju. Sve ovo je dovelo do pojave na tržištu velikog broja piratskih filmova na HD DVD i Blu ray optičkim diskovima. Naime veoma je teško sve te ključeve držati tajnim pored debugger programa, jer svi ti ključevi se u nekom trenutku moraju naći u  prostoru memorije kako bi bili obrađeni.