digitalizacija vodenih Žigova

Razvojem digitalizacije ideja analognih vodenih žigova prenesena je i na digitalne sadržaje pa je tako i naziv "watermark" , koji je sinonim za analogne vodene žigove preuzet i za digitalne vodene žigove. U digitalnom svijetu vodeni žigovi su se najprije primjenjivali na fotografije. Kako su se pokazali kao dobar sistem zaštite počinju se promjenjivati i na mnoge druge digitalne sadržaje.

Vodeni žigovi osim što imaju velik spektar primjene u pogledu različitosti formata, oni također imaju raznovrsnu primjenu u pogledu njihove namjene. Koriste se za označavanje: informacija o autoru, godine izdanja, provjeru autentičnosti, označavanje distributera, indentifikaciju kupca, zaštita intelektualnog vlasništva tj autorskih prava, stenografiju (tajna komunikacija).

Potpuni sistem implementacije digitalnih vodenih žigova podrazumijeva sljedeća četiri procesa:

• ubacivanje žiga - podrazumijeva umetanje vodenog žiga koji je zaštićen ključem u originalni sadržaj kako bi se isti zaštitio.

• distribucija označenog sadržaja npr. putem Interneta. Nakon distribucije sadržaj može biti izložen brojnim namjernim i ne namjernim napadima. Npr. za sliku to može bitu kompresija slike, promjena veličine slike promjena kontrasta itd.
• ekstrakcija žiga je inverzan postupak umetanju žiga, a podrazumijeva izvlačenja podataka (vodenog žiga) iz označenog sadržaja. Neki od algoritama zahtijevaju prisutnost  originalnog sadržaja čime se pojednostavljuje složeni proces ekstrakcije.

Na slikama je prikazan izgled estraktovanog žiga iz slike. U gornjoj polovici slike detektovan je vodeni žig IBM, dok u donjoj polovici slike nije detektovana  prisutnost digitalnog vodenog žiga.

• verifikacija - nakon ekstrakcije podataka o žigu iz označenog sadržaja potrebno je izvršiti analizu tih podataka i potvrditi egzistenciju vodenog žiga, a zatim ga usporediti s originalnim žigom. Ako je odstupanje izdvojenog vodenog žiga od originalnog manja od zadane granice, smatramo da je sadržaj zaštićen vodenim žigom zaštićen.

Postoji veliki broj algoritama za umetanje vodenih žigova ali ni jedan nije idealan. Svaki od njih ima neke svoje prednosti i nedostatke. Stoga u zavisnosti od namjene i vrste digitalnog sadržaja, potrebno je izabrati onaj algoritam, koji će u najvećoj mjeri zadovoljiti naše potrebe. Bez obzira koji od algoritama koristimo, potrebno je da isti zadovoljavaju neke od slijedećih zahtijeva:

• Digitalni vodeni žig trebao bi biti jednoznačna veza između autora i njegovog materijala koji se označava.
• Otpornost na što veći broj raznih napade u svrhu izmjene materijala.
• Omogućava unos podataka o primatelju materijala kako bi se u slučaju zloupotrebe utvrdilo čija je kopija zloupotrijebljena.
• Postojanje algoritma za izlučivanje digitalnog vodenog žiga pri čemu ga ne uklanja sa originala.

Digitalni vodeni žigovi nisu potpuni DRM sistem, već samo jedan od elemenata DRM sistema. Svrha vodenih žigova uglavnom nije da spriječi nelegalno kopiranje i distribuiranje. Ako dođe do zloupotrebe nekih digitalnih sadržaja označenih vodenim žigom, onda se procesom estrakcije utvrđuje egzistencija vodenih žigova, što može biti upotrijebljeno kao dokazni materijal na eventualnim sudskim sporovima.