Naslovna Literatura Komentari Podaci o autoru

fiksne autentifikacijske šifre

Fiksne šifre su šifre koje se ne mijenjaju pri svakoj novoj autentifikaciji. Korisnik unosi korisničko ime i lozinku kako bi dokazao svoj identitet, pri čemu su obje informacije iste kod svakog slijedećeg unosa. Ako napadač otuđi korisničko ime i statičku lozinku, dobija pristup usluzi.

Sl.42 - prikaz fiksne šifre i korisničkog imena kod fiksne autentifikacije

Najjednostavniji oblik zaštite je ugrađivanje programske funkcije koja zahtijeva od korisnika unošenje određene šifre za registraciju. Ta vrijednost je uvijek ista i ne ovisi o nikakvim parametrima kao što su korisnički podaci ili podaci o korisnikovom računaru. Kod takve zaštite dovoljno je da pirat jednom pronađe registracijsku šifru i objavi je na internetu, pa da svako može besplatno registrirati taj softver.
Usprkos svojoj jednostavnosti ovaj tip zaštite ima neke prednosti nad ostalim mehanizmima. Najveća prednost je što ispravna šifra za registraciju ne mora biti pohranjena na disku, već je pohranjena negdje u programskom kodu. Tu šifru je nemoguće saznati čitanjem programskog koda jer se obje šifre (šifra pohranjena u kodu i šifra koju upiše korisnik), najprije nekim složenim matematičkim operacijama pretvore u nove vrijednosti, koje se tek tada uspoređuju. Ako su te operacije dovoljno komplicirane, može biti jako teško shvatiti ispravan postupak računanja šifre.
Najčešći način uklanjanja te šifre je prepravljanje dijela koda za provjeru šifre, tako da se potpuno zaobiđe provjera i program normalno nastavi s radom. Da se spriječi takvo probijanje zaštite, moguće je koristiti registracijsku šifru za dekriptiranje dijelova programskog koda. Ako je dio koda enkriptiran pomoću registracijske šifre onda će ga biti moguće dekriptirati samo pomoću te iste šifre. Čak i ako pirat uspije premostiti algoritam za provjeru šifre kod upisa program još uvijek neće ispravno raditi. Enkriptirani dio koda se može dekriptirati u memoriji neposredno prije nego korisnik pokrene tu funkciju i kada funkcija više nije potrebna ponovno se enkriptira. Ako program ima nekoliko enkriptiranih dijelova onda će maksimalno jedan od tih dijelova biti dekriptiran u memoriji u svakom trenutku, što piratima onemogućava snimanje dektiptiranog programskog koda iz memorije.

 

 
line
Webm@ster
line
 
Naslovna Literatura Komentari Podaci o autoru
Ažurirano 01/14/2014