Primjenu vodenih žigova nalazimo još u davnoj prošlosti. Najstariji poznat primjerak vodenog žiga koji je pronađen u italijanskom gradu Fabriano, potvrđuje da su se vodeni žigovi koristili još u 13. vijeku (1292. godine). Na početku, vodeni žigovi su se koristili za indentifikaciju proizvođača papira, a nešto kasnije i za označavanje formata i kvalitete papira. U tom periodu postojao je veliki broj tvornica papira, koje su plasirale na tržište papir različite vrste, kvalitete i cijene. U svrhu identifikacije proizvođača papira došlo se na ideju izrade vodenog žiga. Proces proizvodnje papira zahtijevao je da se presama iz vlakana papira istisne voda. Ako bi na presama postojala neka neravnina (vodeni žig), nakon završenog procesa to bilo vidljivo pri jakom osvjetljenju. Primjena vodenih žigova se brzo raširila po Evropi. |
Uvidjevši mogućnosti primjene vodenih žigova, oni se počinju primjenjivati kao jedan od načina zaštite novčanica od krivotvorenja. Vodeni žigovi najčešće ne predstavljaju potpunu zaštitu, ali u kombinaciji sa ostalim tehnikama zaštite postiže se veći stepen zaštite.
Razvojem digitalne tehnike i potrebom za označavanjem, indetifikacijom, zaštitom i sl. ideja analognih vodenih žigovima se prenosi u digitalni svijet. Masovnija primjena vodenih žigova započela je početkom 90-tih godina, nakon što je Tanaka 1990. god. objavio publikacije na temu vodenih žigova. Tri godine kasnije Coronnije objavljuje svoju publikaciju sa idejama primjene vodenih žigova. Danas, primjena digitalnih vodenih žigova ima širok spektar primjene kao samostalna metoda ili u kombinaciji sa drugim metodama zaštite.
|