Osoba A želi određenu poruku poslati osobi B preko nezaštićenog komunikacijskog kanala. Ta poruka se prvo šalje u blok za šifriranje, u kojem se vrši kriptiranje poruke pomoću odgovarajućeg ključa dobivenog u generatoru ključa. Nakon što je izvršeno kriptiranje poruke, ona se šalje preko komunikacijskog kanala prema primaocu poruke tj. osobi B.
Da bi primalac poruke mogao vidjeti originalni sadržaj poruke potrebno je da prethodno izvrši dekriptiranje poruke. Postupak dekriptiranja poruke je inverzan postupku kriptiranja. Dekriptiranje poruke vrši se u bloku za dekriptiranje koristeći isti ključ koji je korišten i prilikom kriptiranja. Po završetku dekriptiranja poruke primalac može da vidi originalni sadržaj. Pošto je komunikacijski kanal nezaštićen, postoji mogućnost da neželjena osoba presretne poruku i dođe u posjed poruke. Međutim kako je ona kriptirana, i pored toga što posjeduje poruku on nema pristup originalnom dokumentu bez ključa kojim je kriptirana. Iz ovoga razloga, poželjno je da se kriptirana poruka i ključ sa kojim je ona kriptirana ne šalju istim komunikacijskim kanalom, kako ne bi bili u situaciji da neželjena osoba zajedno sa porukom presretne i ključ, čime bi joj bilo omogućeno dekriptiranje poruke i uvid u njen originalan sadržaj.
Primjer toga je dostava PIN koda (eng. Personal Identification Number) . Npr. banke za pristup određenim podacima kao što je bankovni račun, ne dostavljaju PIN putem interneta već poštom ili lično. Ovdje se podrazumijeva da je držanje tajnosti ključa kriptiranja nužno kako bi se osigurala tajnost podataka.
Najpoznatiji algoritmi simetričnih kriptosistema koji se danas koriste su: AES (Rijndael), RC5, RC6, DES, 3DES, DES-CBC,IDEA i drugi.
|
