registracijske Šifre

Zaštita softvera pomoću fiksne registracijske šifre spada u primitivnije načine zaštite softvera. Ovaj način zaštite se više primjenjivao u periodu kada nije bilo interneta, odnosno kada nije bio široko rasprostranjen. Neki od programa i danas imaju ovaj vid zaštite. Zasnovana je na ugrađivanju programske funkcije koja zahtijeva od korisnika da unese određenu šifru za registraciju, a koja ne zavisi ni od kakvih parametara, bilo da je riječ o korisničkim podacima ili korisnikovom računaru. Nedostatak fiksne registracijske šifre je ta što je ista za svaki kompjuter ili korisnika te aplikacije. Objava šifre na internetu od strane hacker-a ili vlasnika legalno kupljene kopije softvera omogućuje svakom da besplatno registrira softvera.

Primjer softvera koji koristi fiksnu registracijsku šifru je "Icemark", za ubacivanje nevidljivih vodenih žigova.

Iako je riječ o jednostavnom načinu zaštite, on ima i neke prednosti u odnosu na druge metode zaštite. Šifra za registraciju se pohranjuje u programskom kodu i ne može se saznati čitanjem programskog koda. Šifra koju upiše korisnik i šifra pohranjena u kodu se prvo složenim matematičkim operacijama pretvore u nove vrijednosti, a tek onda se vrši uspoređivanje.
Kako bi se spriječilo prepravljanje dijela koda za provjeru šifre i kako bi program nesmetano nastavio sa radom, može se koristiti registracijska šifra koja dekriptira samo dijelove programskog koda. Ako hacker premosti dio koda koji provjerava šifru, on ustvari premosti i dio izvršnog koda softvera što uzrokuje grešku u radu softvera.

Promjenjiva registracijska šifra

Promjenjive registracijske šifre možemo podijeliti u dvije grupe.

• Serijski broj se generiraju iz korisničkih podataka.
• Serijski broj se generiraju iz prikupljenih podataka o hardveru računala.

Serijski broj koji se generira iz korisničkih podataka.

Generiranje registracijske šifre se izvodi pomoću parametara koji su sakupljeni iz podataka o korisniku, poput korisničkog imena, adrese, naziva tvrtke i slično. Kada aplikacija dobije podatke o korisniku, određenim algoritmima generira šifru koju isporučuje korisniku. Kada korisnik upiše svoju šifru, program provjerava da li se šifra poklapa s izračunatom šifrom.

Serijski broj koji se generira iz prikupljenih podataka o hardveru

Ovo je jedna od najčešće korištenih metoda zaštite softvera kod koje se serijski broj generira na osnovu serijskog broja dobijenog uz kupljenu kopiju softvera i prikupljenih podataka o hardveru kao što su, postavke Windows Registry-a, serijski broja diska, konfiguracije operacijskog sustava i dr. Prilikom instalacije programa, iz prikupljenih vrijednosti program računa neku vrijednost te generira jedinstveni pseudo-slučajni serijski broj računara. Aplikacija šifrira taj broj i sakrije ga u posebnu datoteku.
U procesu registracije, generirani identifikacijski broj računara se šalje proizvođaču softvera, koji na osnovu tog broja vraća odgovarajuću šifru za registraciju softvera. Potrebno je naglasiti da se ovaj oblik zaštite provodu u kombinaciji s zaštitom putem interneta.

Pored  ove dvije vrste zaštite postoje i softveri kod kojih je promjenljiva registracijska šifra zasnovana kombiniranju podataka o korisniku i hardveru.

Ukoliko korisnik ne pošalje generirani broj proizvođaču softvera, isti će odmah onemogućiti korištenje softvera ili će dopustiti korištenje određen vremenski period (npr. 30 dana). Taj period (Trial) najčešće se ostavlja kako bi korisnik imao mogućnost da testira softvera i ukoliko bude zadovoljan, eventualno odluči za kupovinu. Ako se u tom perioda ne izvrši registracija, aplikaciju je nemoguće koristiti u cijelosti ili samo određene funkcije tog softvera. Neki softveri i u trail periodu onemogućuju određene funkcije.

Primjer softvera koji blokira samo određene funkije, poput printanja i generiranja rasporeda veće složenosti je aplikacija ASC raspored.

Na slici je prikazan izgled dokumenta koji želimo printati. Dio sadržaja nije vidljiv jer je prekriven ispisom " Neregistriran program " (Watermark).